Opis bloga
informacije o radionicama i tečajevima orijentalnog trbušnog plesa u Zagrebu i šire te o radionicama afro i afro-brazilskog plesa
piše: Dunja
nova aktualna stranica: www.orijentalni-ples.com
piše: Dunja
nova aktualna stranica: www.orijentalni-ples.com
- Zašto plesati trbušni ples?
- Trbušni ples kroz povijest
- O afro-brazilskom plesu
- Gdje kupiti glazbu za orijentalni ples?
- Američki tribal stil trbušnog plesa (1. dio)
- Američki tribal stil trbušnog plesa (2. dio)
- Tko su bili Ghawazee?
FOTKE S PROŠLIH RADIONICA S ALEXANDROM
:: 18.-19.02.2006.
:: 21.-22.01.2006.
:: 19.-20.11.2005.
:: 22.-23.10.2005.
:: 18.-19.02.2006.
:: 21.-22.01.2006.
:: 19.-20.11.2005.
:: 22.-23.10.2005.
Mediji o nama
Osječki dom (02.02.2006.)
Večernjak (23.01.2006.)
Glas Slavonije
Večernjak (23.10.2005.)
Osječki dom (02.02.2006.)
Večernjak (23.01.2006.)
Glas Slavonije
Večernjak (23.10.2005.)
| listopad, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
E-mail adresa:
Linkovi:
stranica o bubnjanju, plesanju, koncertima i događanjima:
drumtidam.info
moja učiteljica tribal plesa i njena plesna skupina (eng.):
ultragypsy.com
moj učitelj jomdance-a (JazzOrientalModern dance) i njegova plesna filozofija (eng.):
jomdance.de
Split: dućan u kojemu ćete pronaći svu potrebnu opremu za ples, prekrasne mekane šljokičaste papučice za orijentalni te cipele za afro-brazilski ples. Iznimno susretljivo osoblje - obavezno posjetiti!
pirouette.hr
drumtidam.info
moja učiteljica tribal plesa i njena plesna skupina (eng.):
ultragypsy.com
moj učitelj jomdance-a (JazzOrientalModern dance) i njegova plesna filozofija (eng.):
jomdance.de
Split: dućan u kojemu ćete pronaći svu potrebnu opremu za ples, prekrasne mekane šljokičaste papučice za orijentalni te cipele za afro-brazilski ples. Iznimno susretljivo osoblje - obavezno posjetiti!
pirouette.hr
31.10.2005., ponedjeljak
Iznenađenje: radionica Uvod u afro-brazilske plesove :)
Za sve one koji su me to pitali i one koje su bile oduševljene afro plesom koji smo plesale na prošloj radionici, najavljujem da ću 19. i 20.studenog, uz radionice trbušnog, organizirati kratku radionicu afro-brazilskih plesova, koju će voditi Alexandra Ceglédi. Kroz desetljeća kolonijalne ere, portugalski kolonizatori odveli su milijune Afrikanaca u Južnu Ameriku i na Karipsko otočje. Pritom su oni "izvezli" svoju tradiciju, religiju, rituale i plesove. Rezultat susreta tih dviju kultura Alexandra će nam predstaviti na radionici. Učit ćemo "timske" plesove naroda Srednje i Zapadne Afrike, vatrene afro-brazilske plesove, tradicionalnu sambu, batucadu i suvremeni afro stil. Više o svemu sljedeći tjedan. |
26.10.2005., srijeda
Fotke drugog dana radionice u Večernjem listu
Danas je u prilogu "Život" Večernjeg lista izašla reportaža Marina Levaja s drugog dana radionice. Ovo je link na foto galeriju Večernjaka: galerija |
24.10.2005., ponedjeljak
Kako je bilo na plesnoj radionici s Alexandrom 22.-23. listopada 2005.?
Protekli vikend organizirali smo petu po redu (to već postaje tradicija ;-) vikend radionicu orijentalnog trbušnog plesa sa Alexandrom Ceglédi iz Budimpešte. Ovaj put, radionica se održala u novoj, prekrasnoj dvorani fitness centra Squashtower & First Fitness na Zavrtnici 17. U subotu od 11:00 do 14:00 sati imali smo radionicu namijenjenu samo početnicama na koju su došle djevojke i žene bez ili sa vrlo malo iskustva u plesanju orijentalnih plesova. Bilo je super vidjeti njihovo oduševljenje znanjem koje su stekle nakon ta tri sata radionice. Na kraju posta stavljam reakciju od Suzane iz Rijeke koju mi je poslala mailom. Popodne smo imali trosatnu radionicu za djevojke i žene koje već imaju iskustva u plesanju (koje su već dolazile na Alexandrine radionice ili par mjeseci plešu na nekom tečaju). Tu smo vježbale izolaciju dijelova tijela, shimmy-je i drum solo pokrete kukovima te, na oduševljenje svih polaznica radionice, romski orijentalni ples :) . U nedjelju nas je Alexandra iznenadila glazbom s dominantnim ritmom plemena iz središnjeg dijela Afrike, pa smo na tu jednu pjesmu plesale i srednjoafrički ples. nakon toga, učile smo i ples sa velom, te ples na podu. Hvala curama koje su na radionicu doputovale iz Ljubljane, Siska, Rijeke i Vinkovaca. Nisam se nikad osjećala tako razgibanom i probuđenom i povezanom sa svakim dijelom svog tijela kao u subotu! Koja masaža, koje plivanje, koji fitness :)) ... Jako mi se svidjelo sve! Alexandra je zaista dobra učiteljica, objašnjava jednostavno i jasno (to je velika sposobnost), a kad zapleše, to je takva transformacija, da nisam mogla vjerovati svojim očima! Žena jednostavno procvjeta, svakim zglobom priča priču, nevjerojatno koja energija i sklad :) . I sam ples žena u grupi, tako nesto lijepo i poetično... Tako sam ja to doživjela :) . Suzana, Rijeka |
Trbušni ples kroz povijest
 Naziv trbušni ples najvjerojatnije je izveden od francuske fraze dance du ventre ili "ples trbuha". Većina modernih plesača/ica prihvatila je ovaj izraz kao povijesnu činjenicu, dok drugi gledaju na taj naziv kao na nešto što su izmislili turisti koji su posjetili područje Bliskog istoka u ranom 19. stoljeću. Trbušni ples se također naziva i "orijentalni ples", naziv koji podrazumijeva srednjeistočne i bliskoistočne plesne stilove. Još jedan naziv je raks sharqui, arapski za "ples istoka". Iako je taj naziv primarno upotrebljavan za opis egipatskog kabaretskog stila, danas ima i širu uporabu.Danas se možda ne čini tako, ali korijeni trbušnog plesa čvrsto sežu u religijske rituale prema ženskim božanstvima. Stare iskopine i artefakti koji prikazuju lagano zaobljenu žensku figuru naglašenih bokova i grudi podupiru antropološke teorije o visokom položaju ženskih likova u arhaičkoj božanskoj strukturi, i to zbog svoje sposobnosti da mogu roditi. Rane poganske zajednice često su obožavale matrijarhalna božanstva i veličale čaroliju i fascinantnu sposobnost žene da kreira novi život. To su značajni povijesni dokazi koji povezuju ritualne plesove plodnosti ovih kultura (koji su npr. bili simbolično predočenje čina rođenja) sa današnjim trbušnim plesom. Oštri pokreti kukovima i namjerno stezanje trbušnih mišića ukazuju na jaku vezu s "ponašanjem" ženskog tijela tijekom trudova i poroda. Kako su se ovi religijski rituali pretvorili u oblik zabave namijenjene širim društvenim skupinama? Mogućnosti za odgovor na ovo pitanje su ograničene, a izvori nepotpuni, ali mnogi teoretičari se slažu da su romska plemena bila ta koja su prva iznijela ples u javnost, na ulice i trgove. Romi su narod koji dolazi iz Indije i govori jezikom koji je nastao iz hindi jezika. Negdje oko 5. stoljeća, kao rezultat lokalnog ugnjetavanja i potrebom za plaćenim poslom, romski narod je započeo migraciju prema ostalim dijelovima tada poznatog svijeta. Proučavatelji smatraju da su mnogi od tih Roma prvo doputovali zapadno, u Afganistan i Perziju. Iz tih područja, mnogi su migrirali sjeverno u Tursku i Europu, dok su drugi otišli južno, slijedeći obalu dok nisu došli do Egipta i ostalih dijelova Sjeverne Afrike. Jedan od načina na koji su se Romi uzdržavali za vrijeme svojih nomadskih putovanja bio je upravo pružanje zabave ljudima u čijim su se krajevima našli.  Romi su ostavili jak kulturni utjecaj u mnogim zemljopisnim područjima gdje su se smjestili, a opčinjenost njihovim nastupima ostaje jaka u Centralnoj Aziji, gdje su se stoljećima razvijale islamske zajednice. Složena islamska religijska struktura imala je ogroman utjecaj na sve oblike zabave i slavljeničke rituale, uključujući i ples. Kao rezultat kulturne segregacije među spolovima, muslimanskim ženama bilo je dozvoljeno jedino da se zabavljaju ili budu zabavljane u krugu drugih žena, u zatvorenim prostorima, bez prisustva muškaraca. Na sreću, tradiciju plesnih pokreta žene su prenosile među sobom na sljedeću generaciju, pa se ona djelomično zadržala do danas.Trbušni ples razvio se na različite načine u svakoj zemlji kroz koju su Romi migrirali. U Turskoj, nakon što je 1453. godine Fatih Sultan Mehmet II osvojio Konstantinopolis, Romi su se smjestili u novoustoličenom gradu Istanbulu. Kada su se tražili zabavljači za žene, mogle su to biti samo skupine ženskih plesačica i glazbenika koje su se zvali chengi (ime možda dolazi od instrumenta koji su svirali chang ili od turskog naziva za Rome chingene). Chengi su plesali u javnim kupalištima, haremima i ostalim društvenim sjedištima za žene. Izgradili su umjetnički stil koji je korijen mnogih pokreta u današnjem trbušnom plesu. Složeni pokreti kukovima, shimmy-ji i različiti izrazi lica, kao i ples s velom ili činelicama, može se povezati sa romskim chengi skupinama, koje su ostale visoko cijenjeni i iznimno popularni zabavljači sve do kraja 19. stoljeća. Snaga ove plesne kulture postupno je slabila kada je počela blijediti moć Otomanskog carstva. Gospodarski kolaps, društvena previranja te modernizacija izjeli su temelje chengi plesačkih skupina sve dok od njih nije ostala samo sjena nekadašnje briljantnosti. U današnjoj Turskoj, plesanje chengi je zamijenio trbušni ples kakav danas poznajemo, sa svrhom primarne turističke atrakcije. Kako su Romi nastavili svoje migracije južno u Egipat, plesači su postali liberalniji u odnosu na svoju pobliku. Nastupi nisu bili više isključivo za žene. Romi su također plesali za široku javnost na različitim proslavama, svadbenim svečanostima te ispred gostionica i tržnica, gdje je fluktuacija ljudi i novca bila najveća. Dobili su novi naziv - ghawazee.  Njihov repertoar sadržavao je kombinaciju glazbe i plesa, uključujući jedinstvene pokrete torzom, izvorni ples tog kraja i improvizirane nastupe s velom, štapovima, mačevima i svijećama. Neki tvrde da je ovakav način nastupanja pokrenuo ideju o dodavanju novčića na kostim plesačice. Dok su Romi plesali, ljudi koji su zastajali da ih promatraju, bacali bi kovani novac pod njihove noge kao nagradu. Kako nisu imale sigurno mjesto na koje bi pohranile svoju zaradu, plesačice su kovanice ušivale u svoju odjeću ili bi ih mijenjale za nakit koji su uvijek mogle nositi na sebi. Vlasti su tolerirale plesanje u javnosti jer su ubirale porez od plesačica, ali ipak, s vremenom, pritužbe i mišljenja religijskih skupina nadjačale su financijsku korist te je javni nastup ghawazee plesačica 1834. godine u gradu Kairu zabranjen. Kazne za kršenje ovog zakona bile su velike i podrazumijevale su fizičko kažnjavanje za prvi prijestup, te naporan fizički rad za ponovljene prijestupe. Ipak, između 1849. i 1856. godine, zabrana nastupanja je ukinuta i ples kao umjetnička forma vraćen je u Kairo, iako je zabrana o plesanju u javnosti ostala. Ples se preselio u specijalizirane zatvorene prostore i time je rođen egipatski kabaretski stil. Na prijelazu stoljeća, dobio je naziv trbušni ples. Širenje popularnosti trbušnog plesa na Europu i Ameriku rezultat je pritjecanja brojnih turista na područje Bliskog istoka. Plesne skupine bile su unajmljivane od strane stranih naručitelja i odvođene u London, Pariz ili Chicago kako bi prezentirale svoju jedinstvenu glazbu i ples. Njihova umjetnost bila je hvaljena, ali i smatrana "raskalašenom" zbog - za tadašnje pojmove - skandaloznog prikaza ljudskog tijela. Ipak, popularnost trbušnog plesa, čak i pod temeljitom pažnjom javnosti, ostala je neporeciva, a tijekom velike svjetske izložbe u Chicagu 1893. godine njegova je popularnost deseterostruko narasla zahvaljujući plesačici prozvanoj Little Egypt. Navodno sirijskog podrijetla, Little Egypt pokrenula je valove kontroverzi. Njen ples, baziran na pokretima zdjelice i torza, bio je oponašan od strane samozvanih trbušnih plesača/ica do takvih granica da je ona počela protestirati protiv izvrtanja ove njene umjetničke forme i prikazivanja iste na vulgaran način. Ovo je jedan od najranijih primjera kada je trbušni ples iz svoje suptilne izvornosti izmijenjen u potpuno drukčiju formu, sa nepoželjnim seksualnim konotacijama. Na žalost, popularnost takve iskrivljene verzije trbušnog plesa rapidno je narasla, postavši popularna tema knjiga, likovne umjetnosti i holivudskih filmova. Tim imidžem dominira burleskni stil, za koji je odgovorna tadašnja zabavljačka industrija koja je parodirajući seks izvrsno zarađivala. Zbog takvog poimanja, trbušni ples nije bio nešto što je bilo privlačno većinskom dijelu ženske populacije. Posljednjih godina sve više i više žena otkriva čaroliju ove iznimno ženstvene i samoafirmirajuće umjetničke discipline. Prednosti plesanja trbušnog plesa su i fizičke i mentalne. Ples je izvrsna kardiovaskularna vježba, poboljšava fleksibilnost tijela i fokusira se na mišiće torza, znači centralnog dijela tijela, uključujući i kralježnicu. Pogodan je za osobe svih godina i tjelesne građe, a može biti onoliko zahtjevan koliko plesačica to sama izabere. Što se mentalnog zdravlja tiče, mnoge žene koje se počnu baviti trbušnim plesom poboljšaju odnos prema vlastitom tijelu što rezultira povećavanjem samopouzdanja i koncentracije u svakodnevnom životu, kao i ispoljavanjem pozitivnog stava koji dolazi sa ovim zabavnim oblikom vježbanja. |
Afro-brazilski ples
 Jedinstven i zabavan, afro-brazilski ples je vrlo dinamičan, a izvodi se uz vruće, latinoameričke ritmove. Na ovoj radionici upoznat ćemo ulične plesove koji se izvode na današnjim brazilskim festivalima (najpoznatiji su karneval u Riu i gradu Săo Joăo), kao i "vibrirajuće" plesove koje su plesali afrički robovi prisilno dovedeni u Brazil. Afro plesovi podrazumijevaju pokrete koje su plemena Srednje i Zapadne Afrike izvodila na religijskim svečanostima, u čast svojih bogova (često povezanih sa silama prirode) i plesove kojima su metaforički prikazivali svakodnevni život i rad svojih plemenskih zajednica.Afro-brazilski plesovi nastali su među afričkim robovima u kolonijalnom razdoblju Brazila. Kroz desetljeća kolonijalne ere, portugalski kolonizatori odveli su milijune Afrikanaca na područje Latinske Amerike i Karipskog otočja. Za živopisnost ovog brazilskog plesa bila je presudna upravo mješavina plesnih koraka i ritmova donešenih iz Afrike sa europskim i autohtonim (indijanskim) utjecajima koji su već postojali na tom području. Kao rezultat toga, danas imamo puno vrsta i podvrsta sličnih plesova rasutih po cijelom teritoriju Brazila, ali oni se pojedinačno razlikuju zavisno od složenosti lokalnog stanovništva. Upravo zbog toga, čak i samba, iako poznata kao brazilski nacionalni ples, ima toliko različitih varijacija od regije do regije. Tematika ove plesne radionice su pokreti orixás plesa - plesa koji je potekao od rituala u kojima su plesači/ce "oživljavali" Yoruba bogova, a koji su iznimno popularni u SI Brazilu, gdje afrički robovi, tj. njihovi potomci danas čine većinu stanovništva. Pokreti i geste u ovom plesu dolaze iz tradicionalne mitologije. Kako svako božanstvo ima neke svoje karakteristike, pokreti u plesu variraju od energičnih i treperavih, koji prikazuju ratnike ili prirodne sile poput munje i grmljavine, do laganih ali okretnih pokreta koji prikazuju pojave iz prirode, poput žuborenja planinskog potočića ili imitacije pojedinih vrsta ptica. Kod ove vrste plesnog izražavanja, energija proizlazi iz skupine plesača, što mu daje i određenu notu duhovnosti, s obzirom da su pripadnici plemenâ kroz taj ples međusobno dijelili svoje osjećaje (sreću, tugu, bol, usamljenost, želje...) i iskustva.  Glavna karakteristika afro-brazilskog plesa je praćenje dominantnog ritma nogama, te slobodni i nezavisni pokreti ruku, grudnog koša, glave i kukova. Uz tradicionalne, ritualne pokrete, ovaj ples uči nas i moderne brazilske plesne ritmove, sambu, batucadu i suvremeni afro party stil poznat iz pop glazbe i današnjih MTV video spotova.Pod utjecajem zaraznih vrućih brazilskih ritmova, ova vrsta plesa je izvrsna prilika za sudionike radionice da otpuste svu nagomilanu napetost tako da energiju usmjere na plesne pokrete - ultimativan način za oslobađanje od stresa. Pozvani su svi, bez obzira na godine, spol ili prethodno plesno iskustvo. Afro-brazilski ples ne pleše se u paru, već je, kao i trbušni, individualni ples ili ples skupine. Radionica je i izvrsna prilika za sve one koje zanima brazilska kultura i koji žele proširiti svoje znanje o njoj. Također i za sve koji žele istraživati svoje plesne mogućnosti ili se opustiti na zdrav i zabavan način. |
Tko su bili Ghawazee?
 Vjeruje se da su Ghawazee ili ("autsajderi" na egipatskom arapskom) bili skupina koja je iz Sjeverne Indije migrirala u Egipat (prema knjizi W. Buonaventura „Serpent of the Nile: Women and Dance in the Arab World“ ). Prema plesačici i istraživačici orijentalnih kultura Morocco, oni nisu bili romska skupina. Morocco kaže: "U Egiptu nema Roma. Ghawazee su Sinti, ne Romi (ista zemlja porijekla, druga lingvistička skupina) i oni su stigli u Egipat preko Sirije, u vrijeme dok je teritorij Sirije pokrivao današnje države Jordan i Libanon. Povijesni dokazi bilježe postojanje Ghawazee skupina u Egiptu samo u posljednjih dvjestotinjak godina. Zbog pomanjkanja pisanih dokaza, točno porijeklo Ghawazee plesača (ženske plesačice zovu se Ghazeeye, a muški plesači Ghazee) tema je stalnih debata među proučavateljima kultura Bliskog istoka. Jedan od razloga pomanjkanja literature o plesačima i njihovom plesu jest utjecaj islamske religije. Iako u Kuranu ne piše ništa o plesanju u javnosti, mnogi su muslimanski proučavatelji preispitivali ulogu plesa u religijskom životu. Za sljedbenike Islama, ples, pjevanje i glazba dio su društvenih rituala koji se izvode isključivo u posebnim prilikama kao što su obiteljske proslave. Plesanje Ghawazee plesača na ulicama, pri čemu su plesačice bile nepokrivenog lica, nije se smatralo prihvatljivim i vrijednim da ostane opisano u pisanim materijalima.  Prvi opisi i slike Ghawazee plesača stigli su u Europu sredinom 19. stoljeća. E. W. Lane detaljno je opisao njihovu odjeću i ukrase u svojoj knjizi „Manners and Customs of the Modern Egyptians“. Ogrtač ili "yelek" vrlo je sličan ogrtaču koji su nosile plesačice turskih cengi u 18. stoljeću (vidi tekst Trbušni ples kroz povijest). S obzirom da je Egipat bio dio Otomanskog carstva između 1517. i 1805. godine, to nije iznenađujuće. Na otomansku kulturu veliki je utjecaj imala perzijska umjetnost. Perzijanci su nam ostavili bogato povijesno nasljeđe u likovnim prikazima žena koje nose kratke ili duge uske ogrtače i jako široke hlače. Kako je ta moda ušla i u 19. stoljeće, razumno je pretpostavljati da su Ghawazee plesačice nosile sličnu odjeću. Svojim nastupima mogli su prikupiti dovoljno sredstava i slavu, a ženama je slava pomogla i da si priskrbe dobar brak. Bogate Ghazeeye nosile su svilu i težak nakit oko vrata, ruku i gležnjeva, te ukrase od novčića preko čela. Ponekad su nosile i prsten u nosu. I muškarci i žene ocrtavali su oči ugljenom, te iscrtavali ruke i noge henom, što je, u ostalom, bio običaj tadašnje egipatske srednje i više klase. O plesu Ghawazee plesača: cjelokupni dojam odaje priličnu „uzemljenost“ i težinu u pokretima. Njihov ples nipošto nije graciozan. Pokreti kukovima (shimmy-ji) više su paralelni sa podom, prije nego vertikalni gore-dolje. Ghawazee su nastupali i sa zagat, odnosno činelicama (dva para malog metalnog instrumenta koji se pričvrste na palac i srednji prst svake ruke i udaranjem prati ritam). Geste u njihovom plesu često su implicirale poziv gledateljima da sudjeluju u njihovoj izvedbi, kao i da ih samo nagrade novcem. |
Tečaj trbušnog plesa u Zagrebu - Preradovićeva 16
Tečaj orijentalnog plesa u Zagrebu --> sezona 2007.
Voditeljica: Dunja
Lokacija: Preradovićeva 16, dvorište
Termini: UTORAK I ČETVRTAK
:: grupa POČETNA 1 od 19:50 do 20:50 h
:: grupa POČETNA 2 od 21 do 22 h
Odjeća i obuća: udobna odjeća za vježbanje (hlače ili suknja), marama ili šal za oko bokova; pleše se bosa ili u mekanim gimnastičkim papučicama.
Cijena: 200 kn mjesečno ili 30 kn po jednom dolasku
Više o tečajevima u Zagrebu i ostalim gradovima. .
Voditeljica: Dunja
Lokacija: Preradovićeva 16, dvorište
Termini: UTORAK I ČETVRTAK
:: grupa POČETNA 1 od 19:50 do 20:50 h
:: grupa POČETNA 2 od 21 do 22 h
Odjeća i obuća: udobna odjeća za vježbanje (hlače ili suknja), marama ili šal za oko bokova; pleše se bosa ili u mekanim gimnastičkim papučicama.
Cijena: 200 kn mjesečno ili 30 kn po jednom dolasku
Više o tečajevima u Zagrebu i ostalim gradovima. .